Interpunkcijska pomoć za fotografe: Vodič za pisanje i provjeru, 2. dio

Skoro svako ima blog ovih dana. Oni su efikasan način komunikacije sa našom publikom. Nude nam način da podijelimo svoj rad, našu kreativnost, pa čak i dio naše ličnosti s potencijalnim klijentima. Na neki način, oni su naši izlozi, bez pozamašne kirije! Fotografski blogovi su obično prepuni slika, a lagani na riječima. Mi smo ipak fotografi. Plaćeni smo za naše slike, a ne naše riječi. Kontam. Ipak, nešto me i dalje muči.

Da ste imali a real komad nekretnine kao vaš izlog, da li bi ostavio komadiće ovoga i toga samo da leže okolo? Da li biste postavili promotivnu oznaku koju ste upravo nažvrljali na komad papira s Sharpie-om? Ne, ne mislim tako. Uložili biste mnogo pažnje i truda da taj izlog postavite kako treba, i vjerovatno biste unajmili profesionalnog pisca znakova da vam napravi sve natpise.

Zašto onda ne uložite toliko pažnje i truda u svoj blog? To je, na kraju krajeva, vaš moderni izlog. Ljudi dolaze, gledaju lijepe slike i, ako imate sreće, zainteresuju se dovoljno da zastanu i pročitaju sadržaj.

Zamislite koliko su razočarani kada ovo pročitaju:

„Jednostavno obožavam da zavirim u živote ljudi.”

Ili ovo:

“Evo malog dijela ove lijepe porodične galerije.”

Ili ovo:

“Evo kratkog pogleda sa današnje sesije.”

Ako su nešto poput mene, dahću od užasa i posežu za najbližom crvenom olovkom. U redu, možda nisu svi vaši čitaoci skloni hiperventilaciji pri pogledu na zjapeću rupu gdje bi trebao biti apostrof. Možda jesu naučio da se pusti... Ili su možda jednostavno previše ljubazni da bi bilo šta rekli. Tako da ću to učiniti za njih: Naučite da pravite interpunkciju!

Jedan od mojih omiljenih autora, Mem Fox, obično piše ovako:

„Evo plave ovce. Evo crvene ovce. Evo ovce za kupanje. Evo ovce. Ali gdje je zelena ovca?”

Fox, M. i Horaček, J (2004) Gdje je zelena ovca? Camberwell, Vic.: Penguin Group/Viking

Ali povremeno piše ovako:

“Svi apostrofi su lukavi, ali apostrofi posjedovanja su najzahtjevniji od svih. U pisanju učenika (i fotografa) oni se koriste pogrešno tako često da je sada dobrodošlo iznenađenje vidjeti ih pravilno korištene. Ako ih ispravno shvatite, zaslužit ćete veliko dodatno poštovanje vaših čitalaca (potencijalnih klijenata) — oni će sjesti i obratiti pažnju. Oni će zračiti. I mnogo je veća vjerovatnoća da će pozitivno gledati na vaše pisanje (i vašu fotografiju). Otmjeno je — i bitno — moći staviti apostrof posjeda na pravo mjesto.”

[Riječi u zagradama koje sam dodao.]

Fox, M. i Wilkinson, L. (1993.) Osnove engleskog jezika: Vodič za dobro pisanje ne bi bilo-bez toga. South Melbourne: MacMillan Education Australia.

Vrste apostrofa:

Većinu vremena nije tako teško ispravite apostrofe ako samo naučiš pravila. Pa kako da to uradiš kako treba? Koja su pravila za apostrofe? Postoje dvije vrste apostrofa: apostrof posjedovanja i apostrof kontrakcije. Hajde da se prvo pozabavimo apostrofom kontrakcije, jer je on jednostavniji od ta dva. (U posljednjoj rečenici ih je bilo dvoje. Jeste li ih vidjeli?)

Kontrakcije:

Evo pravila:

Koristite apostrof izostavljanja kada je nešto izostavljeno. Jednostavno? Kladim se!

Dakle, pogledajmo gornju rečenicu sa dva apostrofa kontrakcije: “Hajde” je zapravo skraćenica od “pustimo nas”, gdje je /u/ izostavljeno, pa na njegovo mjesto stavite apostrof, a “to je” je skraćeno za “jest” (gdje je /i/ izostavljen i zamijenjen apostrofom. Evo još nekih primjera:

Ne mogu, skraćeno od "ne mogu"

Neće, skraćeno od "neću"

Shan't, skraćeno od "neće"

Evo, skraćeno od "ovdje je"

Trikovi i zamke:

Ipak, budite upozoreni da postoje lukave stvari koje izgledaju kao one treba imaju apostrof izostavljanja, ali zapravo ne trebaju. “Njegova” je primjer. Postoji razlika između “It is”, koje se skuplja na “to je” i “njegovo” prisvojne zamjenice. Pa kako prepoznati razliku? Lako: samo pokušajte da proširite ono što izgleda kao kontrakcija i vidite ima li smisla. Na primjer:

“Danas pada kiša” može se proširiti na “Danas pada kiša” i još uvijek ima smisla. “Pas je mahnuo repom” nema nikakvog smisla ako pokušate da ga proširite: pas je mahao repom.” Huh? Nije potreban apostrof. 'it' u ovoj rečenici je prisvojna zamjenica. (Uporedi “njegovo”, “nju”, “moje”.)

Apostrofi posjedovanja:

A šta je s apostrofima posjeda? Pa, samo trebate naučiti postavljati pravo pitanje: Kome ili čemu pripada imenica? Zatim zapišite odgovor na to pitanje, dodajte apostrof i /s/ (osim ako je imenica u množini, onda nema potrebe za dodavanjem /s/). Pogledajmo neke primjere. Nakon konvencije u English Essentials samo su rečenice podebljane pravilno interpunkirane.

Nažalost, zelena ovčja odjeća nije pristajala vuku.
Kome pripada odjeća?
Zelena ovca.
Dodajte apostrof, zatim /s/: zelene ovce
Nažalost zelena ovčja odjeća nije pristajala vuku.

 

Sažalosni jauci pasa čuli su se po cijelom susjedstvu kad god bi ostao sam kod kuće.
Kome ili čemu pripadaju žalosni jauci?
Pas.
Dodajte apostrof /s/: Pseći
Sažalosni jauci psa mogli su se čuti po cijelom susjedstvu kad god bi ostao sam kod kuće.

 

Sažaljeni jauci pasa mogli su se čuti po cijelom susjedstvu kad god bi ostali sami kod kuće.
Kome pripadaju žalosni jauci?
Psi.
Dodajte apostrof (i bez /s/ u ovom slučaju, jer je 'psi' množina): Psi
Sažalosni jauci pasa mogli su se čuti po cijelom susjedstvu kad god bi ostali sami kod kuće.

 

(Primijetit ćete da sam koristio britanski pravopis „neighbourhood“. Ja sam iz Australije!)

Trikovi i zamke:

Postoje neki posesivi koje je zaista teško prepoznati, a oni imaju veze s vremenom:

Današnje snimanje je bilo jako zabavno!
Prošlonedeljna sesija portreta je odgođena jer je Suzi imala boginje.
Zaista se radujem pripremnoj sjednici sljedeće sedmice. Ti ćeš ljubav vaše slike!

U gornjim primjerima vrijeme je vlasnik. Dakle, "danas" je vlasnik snimanja, "prošle sedmice" je vlasnik sesije portreta, a "sljedeće sedmice" je vlasnik sesije provjere. Čudno, ha? Znam. Samo ćeš mi morati vjerovati ovo.

Postoje i neke riječi koje liče na njih treba biti posesivni, ali zapravo nisu. U stvari jesu opisa. Uzmimo na primjer "dječiju fotografiju". Fotografija ne pripada djeci. Riječ "djeca" opisuje fotografija. (Uporedite fotografije kućnih ljubimaca, portretne fotografije, pejzažne fotografije). Ženski toalet, učiteljski fakultet i dječja književnost su drugi primjeri u ovoj kategoriji.

Ima li to sada smisla? Nadam se. Pa da se vratimo netačnim rečenicama koje sam pročitao na pravim blogovima koji su me naveli da napišem ovaj post:

Jednostavno obožavam zaviriti u živote ljudi i kako oni ukrašavaju i vole, trebalo bi da glasi: Obozavam da zavirim u zivote ljudi....

Evo malog dijela ove lijepe porodične galerije, trebalo bi da pročitate: Evo malog dijela galerije ove divne porodice jer "Evo" je kontrakcija "ovdje je" i ko je vlasnik galerije? Porodica. To je samo jedna porodica, porodica koja zaslužuje apostrof /s/ (i ne treba je pisati u množini kako je to autor bloga izabrao).

I još jedno za zapisnik:

To su “fotografije” ne “fotografije” za množinu fotografije. Znam iz komentara jedan od Jodini prethodni postovi da je pitanje apostrofa na "fotografijama" uporište među njenim čitaocima. Iako se može tvrditi da je "fotografija" tačna jer je kontrakcija "fotografije" (i stoga zahtijeva apostrof kontrakcije), riječ "fotografija" je sada prihvaćena u engleski jezik kao riječ za sebe. Ima svoj zaseban unos u mom rječniku, s množinom naveden kao “fotografije”. To je dovoljno dobro za mene.

Jennifer Taylor je dječija i porodična fotografkinja iz Sidneja koja je također doktorirala iz obrazovanja u ranom djetinjstvu i specijalizirala se za razvoj pismenosti i dvojezičnost. Kada ne fotografiše, ne provodi vreme sa porodicom ili ne predaje jogu, može se naći kako stoji ispred prozora agenata za nekretnine, sa crvenom olovkom u ruci.